Ona Zna: Cozy Boudoir - Jelena Lekić

Kako vam zvuči ova fraza, cozy boudoir? Da li znate da je to mesto gde se žene (iznova) zaljube u sebe?

U ovom intervjuu razgovarali smo sa Jelenom Lekić, ženom koja je odlučila da ženama pomogne u tome, da se zaljube u sebe, da probude boginju u sebi...

O čemu se tačno radi, pročitajte u nastavku teksta.

Ko je Jelena Lekić?

Neko ko je u više uloga dnevno a i dalje se konstantno pronalazi u nečem novom, što je inspiriše i pokreće.

Šta ste želeli da budete kad porastete? 

Dosta toga..Veterinar, modni dizajner, muzičarka, slikarka, igračica... Obožavala sam životinje i stalno sam dovlačila kući kučiće da ih spašavam od zime ili samoće. Ujedno sam i volela da crtam dizajne cipela i haljina, to mi je bilo posebno interesantno.
Mama mi je jednom dozvolila da obojim ceo zid sobe, da imam svoj okean (smeh) Završila sam klavir u nižoj muzičkoj školi i sada mi bude ponekad žao što nisam nastavila dalje.

Šta je boudoir fotografija i kome je fotografisanje namenjeno?

Boudoir fotografija je oda ženskom telu namenjena boginji u svakoj od nas.
 
Ona veliča ženu, takvu kakva jeste, savršena u svakom trenutku svog života.
 
Boudoir slavi prihvatanje sebe i odbacivanje normi društva koje govori kako žena treba izgleda da bi bila da opšteprihvaćena. Fotografije odišu senzualnošću, ali ne podrazumevaju golo žensko telo.
 
Često je u kadru samo jedan detalj: pogled koji govori sve, rame na kome se prelama svetlo, kosa koja nežno dodiruje kožu.
 
Namenjena je svim ženama koje žele sebe da vide kao lepu, snažnu, zavodljivu i sexy i da taj trenutak zaustave u vremenu.

Kada ste se zainteresovali za ovaj pravac fotografisanja? I u kom trenutku ste odlučili da otvorite studio?

Kada sam rešila da počnem sama svoj biznis, tražila sam nešto inspirativno u fotografiji čemu bih se posvetila.
 
Tada sam slučajno naletela na članak o boudoir fotografiji, isprobala na sebi i kada sam videla koliko je oslobađajući, moćan i specifičan doživljaj, rešila sam da se okrenem potpuno ka tome!
Studio sam otvorila jer sam bila svesna činjenice da želim da priuštim ženama specifičan doživljaj koji podrazumeva fotografisanje u atmosferi privatne prostorije.

Sa kakvim nedoumicama žene dolaze na fotografisanje? I kako izgleda čitav proces dolaska do intimnih kadrova? Preovladava li stid ili opuštenost? 

Postoje nedoumice u smislu da žene ne očekuju da će izgledati kao druge žene iz mog portfolija čijim slikama su se divile.
 
Utoliko je veća radost i iznenađenje kada pogledaju svoje finalne fotografije.
 
Takođe postoje i nedoumice vezano za poziranje, ali i to brzo nestane s obzirom da do detalja objasnim poze i izraze lica kojima se teži.
 
Da bih eliminisala tremu od dolaska prvog puta u nepoznat prostor, obavezan deo doživljaja su konsultacije na kojima upoznam klijentkinje o samom toku fotografisanja; od pripreme do predaje proizvoda, istovremeno ispitujući njihova očekivanja tako da sledeći put kada dođu (na samo fotografisanje), imamo osećaj da se poznajemo dosta duže nego što zapravo jeste slučaj.
 
Tokom pripreme je vidno uzbuđenje i trema ali već pri prvim kadrovima svaka žena se opušta i počinje da se igra i uživa.
 
Zato je bitno da prvi outfit koji ponese bude nešto što je specifično za nju i u čemu se oseća odlično. Nakon toga sledi fotografisanje u nekoliko komada donjeg veša po izboru koje same donose, a na kraju, u zavisnosti od afiniteta, ali obično sledi beli čaršav kao rekvizit fotografisanja.
 
Svaka žena je različita, pa tako i sam process opuštanja nije za sve isti. Nekome treba manje vremena a nekome više. Uglavnom dok dođemo do prvog kompleta donjeg veša, žena je već duplo opuštenija nego što je bila na početku.

Kako se žene osećaju pre, a kako nakon završene sesije? Da li uživaju u samom činu fotografisanja ili u digitalnom prikazu svog tela? 

Uzbuđenost traje sve vreme, kao i određena doza treme.
 
Moji klijenti su žene koje nisu modeli pa samim tim nisu navikle da ih drugi ljudi viđaju u donjem vešu i fotografišu, tako da određena doza ukočenosti i nelagodnosti prirodno prati sam početak fotografisanja.
 
Na kraju su zadovoljne i pomalo umorne, ali uzbuđene zbog čekanja na finalne fotografije. 

Da li je ovde reč o telu ili o sopstvenoj spoznaji? Da li dolaze sa izgrađenim samopouzdanjem ili ga prilikom fotografisanja grade?

Rekla bih, o sopstvenoj spoznaji. Pomeranje zone komfora uvek donosi dobre rezultate i samim tim što sebe posmatraju drugačije nakon celog doživljaja, ostavlja moćan i pozitivan uticaj na sve sfere njihovog života.
 
Svakako se tokom fotografisanja gradi samopouzdanje koje kulminira kada pogledaju svoje finalne fotografije koje su materijalni dokaz da jesu predivne baš takve kakve su. 

Šta kažu žene - kakve su reakcije njihovih partnera na dolazak kod vas? Razumeju li muškarci cilj postojanja ovog pravca? 

Boudoir fotografisanje utiče na samu ženu, bez obzira na komentare njihovih partnera, a reakcije partnera su razlicite - neki su otvoreni i okačili bi slike svuda a sa druge strane, ima i partnera kojima je drago što je žena sebi to priuštila ali bi radije da fotografije stoje u fotobuku, u noćnom stočiću - na privatnom mestu.

Kako utiče celokupan doživljaj na jednu ženu? Šta ona radi sa tim fotografijama kasnije?

Na ovo pitanje bih ostavila citat jedne od klijentkinja: “Finalne fotografije su bile pravi šok, Očekivala sam svega nekoliko fotografija kojima sam apsolutno zadovoljna, jer sam kritički nastrojena prema samoj sebi. Ono što sam videla kao rezultat fotografisanja ostavilo me je bez teksta. Nisam mogla da verujem da sam to ja. Delovalo je nestvarno, kao iz nekih svetskih časopisa. Ovo iskustvo je apsolutno je uticalo na mene u smislu da me je dosta usrećilo u momentu, a i svaki put kada pogleam neku od svojih slika. To se zapravo dešava svakodnevno jer je upravo jedna omiljena našla svoje mesto na zidu :)”

Da li se Jelena ikada našla u ulozi boudoir modela?

Da, tako je sve i počelo. Htela sam da nađem nešto inspirativno, što će imati dublji smisao, tako da sam sama bila svoj fotograf.
 
Imala sam tripod, kameru, omiljenu muziku i čašu vina. Kada sam videla koliko je fenomenalan osećaj, znala sam da je to to. Zato i razumem kako se žene osećaju, i to me inspiriše da se što više žena oseti tako moćnom!

Kakva su vaša očekivanja - mislite li da će ovaj pravac fotografisanja u budućnosti zaživeti na našim prostorima koliko je aktuelan u svetu?

Nadam se i mislim da je to nešto što ovde tek dolazi, u konceptu osnaživanja žena.
 
Opšta svetska kultura je takva da se forsira savršenstvo a mislim da je boudoir fotografija zdrav odgovor na sve to. Velika većina žena koja sebe dozivljava kao običnu može da se identifikuje kroz boudoir kao savršena, baš takva kakva zapravo jeste.

Savet za naše čitateljke?

Volite sebe i proslavite to svakog dana, na više načina, jer svi mi to zaslužujemo. Ponekad samo jedna odluka može da vas deli od osećaja zadovoljstva i prihvatanja neke skrivene ženstvenosti.

Šta ona zna?

Ona zna da je prihvatanje sebe put ka oslobađanju i životu punim plućima. Ona zna da je život jedan i da je poenta biti srećan i deliti tu istu sreću sa drugima.

PIše: ONA ZNA

Comments: