Kako izaći iz zone komfora, a ostati svoja

U današnje vreme kada svako juri za nekim svojim snovima i željama, ljudi imaju sve manje strpljenja i volje da prihvate nekoga ili neke stvari u životu. Da li je to stvarno tako teško i da li bi trebalo da malo "otpustimo" i prepustimo se trenutku?
Kada dugo godina živiš neki svoj život po nekim svojim pravilima koje smatraš legitimnim, okviri iz kojih ne izlaziš znaju biti velika prepreka u svakom novom susretu. Nove veze su te koje najviše trpe zbog toga.
Težina prilagođavanja drugoj osobi, pa i samo puštanje nove osobe u život može da predstavlja veliki izazov. 
 
 
Navike su te koje nas koče i ne dozvoljavaju nam da promenimo percepciju. Mislimo ako nešto promenimo u svojim dnevnim ritualima ili bolje rečeno rutinama, da će se desiti nešto strašno, da ćete ispasti iz koloseka da će vas to odvesti na neki drugi put. 
 
Da li to mora nužno da bude loše po vas? 
 
Sve se svodi na to kako percipirate dati događaj. Ako u nečemu što je lepo odlučimo da povlačimo kočnicu to vas svakako neće odvesti na neki lepsi put, nego na put na kojem se osećate još gore nego dok niste bili na njemu, zbog stalnog rasmišljanja i kalkulisanja. 
 
Ono vreme koje biste mogli provesti uživajući, trošite na analizu da li ja sada treba ovome da se prepustim, da li je ovo u redu i da li ja ovo zaslužujem. 
 
Svi smo mi imali u životu greške koje smo pravili i zbog straha od ponovnih neuspeha shvatamo da nam je možda lakše da se uokvirimo i ne izlazimo iz zone komfora.
 
Šta u stvari znači ta zona komfora. Da li je to mesto gde se spajaš sam sa sobom ili mesto gde mučiš samoga sebe?
 
Velika je razlika u želji i nameri. Da li je ta vaša želja da se okrenete sebi i nekim svojim ciljevima u redu? Apsolutno!
 
Ili je vaša ta želja da sebe promenite na silu ne bi li se zaštitili od mogućih neuspeha u redu? Nikako! 
 
Moramo naučiti u životu šta je to nešto što treba da pustimo i da se prepustimo, ali isto tako i to nešto naše, što volimo, da se držimo toga. 
Naučiti da pravimo prave izbore je jako teško i to se uči.
Treba da naučimo kada je da DA i kada je ne NE. Upotreba ovih tako malih, ali snažnih reči je danas tako rasprostranjena, ali na žalost često je NE kada treba da je DA i DA kada treba da je NE.
 
Učenje da pravimo dobre izbore u životu je lekcija koju neki od nas nikada neće naučiti, ali svakako će iz svakog novog izbora bar neku pouku izvući. 
 
Ljudi danas ne umeju da se opuste i najčešće nas jurnjava za novcem i uspehom koje nam je društvo nametnulo odvlači i od onih bezbrižnih i lepih stvari u životu, jer pomisao na zabavu, ljubav i bezbrižnost u nama stvara osećaj nelagode, kao kada ideš na ispit a nisi sasvim siguran u svoje znanje. 
 
Biti uspešan i napredovati u svojoj karijeri je sasvim u redu, raditi posao koji volimo je još lepše, sve je to deo života, samo što život ima i onu drugu stranu, onu gde sunce sija stalno i gde nečiji pogled ljubavi briše sve brige. 
 
To bi trebalo da vam bude zona komfora, taj momenat kada pustite nekoga u svoj život da vam osunča dan i da vas voli, ne menjajući neke svoje navike....Samo napravite mesta za neke nove, one koje će vas možda malo promeniti, ali i uneti neku svežinu.
 
Zato, pustite i otpustite poneko načelo u svom životu, skinite koju kilu sa vaše duše i pustite onu lepu energiju da struji vašim bićem....Sve ostalo će nekako tada ići lakše.
 
Dajte šansu onoj osobi koja je tu i čeka vas.
 
Dajte šansu sebi i opustite se.
 
Udahnite duboko i krenite - ništa loše se neće desiti!

Piše: Tijana Grujić

 

Comments: