Ljubav i svi njeni demoni

Bojiš se da voliš, bojiš se da se prepustiš, bojiš se da te neko ne povredi...bojiš se života Zastani sada i dobro razmisli, okreni se kroz sve ove godine pogledaj sve svoje ljubavi u oči i shvatićeš da su sve bolele, neke manje, neke više, neke su bile velike, neke su bile male, ali sve su u nekom trenutku bile ljubavi.
 
 
 
Sve su nas one nečemu naučile, neke su nas naučile važnim životnim lekcijama pomoću kojih smo shvatili šta više ne želimo, neke ljubavi su ostale nedorečene pa i ne znamo da li bismo bili povređeni na kraju....
 
Ali, da li ljubav mora da boli? Odgovor je DA! 
Ponekad da bi smo je prepoznali ljubav mora da zaboli, ona mora tiho da nas bode da bi znali da smo živi da smo tu svi mi koji smo povređeni i koji povređujemo. 
 
Zašto to tako mora da bude? Zašto dok te bol tera da plačeš i dalje ostaješ tu, tu gde te boli i gde si povređen? Zašto kada te neko povredi ne okreneš leđa i odeš? Da li ostaješ tu zato što voliš ili zato što se bojiš?
 
Odgovore na ova pitanja većina nas zna i većini se ne sviđa ni jedna verzija odgovora! Ali ću vam reći jedno, svima nam se dešava ista stvar i svima nam se dogodio život, svi smo mi u njega ušli poletni i puni lepih snova i želja. Ipak,  da li bi život bio zanimljivo putovanje da je u njemu sve savršeno, da u njemu nema prepreka, grešaka, uspona i padova, da u njemu nema neuzvraćenih ljubavi i srušenih snova?Mislim da ne bi!
 
Svi ti demoni koji nas progone noću kada zatvorimo oči su tu da bi nas podsetili, da bi nam rekli: "Hej ti, zar si stvarno mislila da ćeš mirno spavati? Ne, nećeš, preispituj sve svoje odluke iznova i iznova i budi sigurna da ćeš uvek naići na grešku, na taj jedan mali bag koji jedan tako moćan sistem može dovesti do totalnog kolapsa."
 
I onda se lepo zapitaš da li je ljubav vredna toga?
Jeste! Mora biti!  Svaka ljubav, bila ona mala ili velika i sa svim svojim demonima koji je čine još lepšom i poželjnijom, vredna je toga. 
 
 Ona nas čini ljudima i gura nas dalje, uči nas iznova i iznova da volimo i prihvatimo.
 
Ne bojte se života, ne bojte se izazova, volite i pustite svoje unutrašnje demone da pričaju šta hoće oni samo žele da vas nauče!
 

Piše: Tijana Grujić Stojanović

Comments: